Iako se simptomi perimenopauze i njihov intenzitet razlikuju od žene do žene, ono oko čega bismo se sigurno sve složile je da nam najteže padaju oni koji utiču na naš nervni sistem. Sredinom četrdesetih u nekom trenutku shvatimo da jednostavno nismo u stanju da se nosimo sa stresom i da nam nervi iznenada „popuštaju“. Čak ako smo oduvek bile primer odvažne žene, sada se iznenada suočavamo s nekim novim osećajima i strahovima i u nekim situacijama ne možemo da prepoznamo samu sebe. Kada neki problem nastane, uvek je prvi korak u njegovom rešavanju utvrđivanje razloga njegove pojave. Tako i u perimenopauzi pomaže da shvatimo šta izaziva naše novonastale „demone“. Kao što ćemo videti, nizak progesteron u perimenopauzi je glavni krivac za naše napaćene nerve.

Iako je perimenopauza sasvim normalna faza koja nas postepeno, tokom perioda koji može potrajati i desetak godina, uvodi u menopauzu, većini žena ovaj period može servirati više izazova nego što su u stanju da podnesu. Da zlo bude gore, perimenopauza u današnje vreme sve ranije počinje, pa se s njom možemo suočiti i pre početka četrdesetih. Naš brzi tempo života, stres, toksini kojima smo okružene sa svih strana a koji drastično remete hormonski balans, samo su neki od razloga za preuranjenu perimenopauzu. Tokom reproduktivnog perioda naš reproduktivni sistem nas svakog meseca priprema za mogućnost začeća pomoću uigrane smene hormona. Jedan od njih je i progesteron, koji priprema telo za trudnoću, sprečava pobačaj, podstiče razvoj embriona, ali takođe učestvuje u „generalnom spremanju“ na kraju ciklusa kada ne dođe do oplodnje. Progesteron je taj koji izaziva odvajanje i izbacivanje endometrijuma tokom menstruacije.

Ako je tokom reproduktivnog perioda progesteron nizak, naše telo nam to saopštava putem niza simptoma: glavoboljama, izostankom menstruacije, bolom u grudima, krvarenjem na sredini ciklusa, nedostatkom seksualne želje, suvoćom sluzokože intimne regije, nestabilnim šećerom u krvi i napadima gladi, promenama raspoloženja, depresijom i strahovima. Interesantno je da upravo iste ove simptome izaziva i nizak progesteron u perimenopauzi.

KAKO NIZAK PROGESTERON U PERIMENOPAUZI UTIČE NA PSIHU?

Nizak progesteron u perimenopauzi direktno utiče na destabilizaciju naše hipotalamusno-hipofizno-nadbubrežne osovine (HPA). Interakcija ovih organa čini sastavni deo neuroendokrinog sistema koji je zadužen za funkcionisanje brojnih procesa, između ostalog i našu sposobnost da se izborimo sa stresom, da kontrolišemo emocije i održimo dobar nivo energije. HPA osovina, između ostalog, zadužena je i za imunitet, varenje, metabolizam, rad kardiovaskularnog sistema, rad mišića, normalan san… I upravo su sve te funkcije veoma osetljive u perimenopauzi.

Anksioznost i briga su česti simptomi perimenopauze

Srećom, osećaj da gubimo razum u perimenopauzi je samo prolazna faza tokom koje se naš nervni sistem „kalibriše“ i prilagođava, iako u početku imamo osećaj da se nikada nećemo vratiti normalnom životu. Nizak progesteron u perimenopauzi doneće nam burne epizode depresije, anksioznosti, možda čak i napade panike, zaboravnost i rasejanost, kao i pojavu nekih novih strahova koji će nam remetiti san noću i doneti veliku zabrinutost tokom dana.

Nizak progesteron u perimenopauzi je dokazani glavni krivac za ponekad drastičan pad kvaliteta života u ovom periodu. Osim što sama žena pati, u velikom problemu je i njena okolina koja često nije u stanju da prepozna razloge ovih promena. Zbog toga se žene u perimenopauzi često susreću s ozbiljnim izazovima kako u porodici tako i u karijeri.

FITOESTROGENSKE BILJKE DONOSE OLAKŠANJE

Po nekim kliničkim procenama, čak 20% žena danas dobija neadekvatnu terapiju u obliku oralnih kontraceptiva, hormonske terapije ili im se čak savetuje histerektomija. Često hormonska supstituciona terapija podrazumeva estrogen dok se progesteron potpuno zanemaruje. Mnoge žene nailaze na veliko nerazumevanje jer im se simptomi koje osećaju otpisuju kao nešto „normalno“ u tom periodu. Ali ni jedna žena ne mora da trpi, naročito kada rešenje može biti vrlo jednostavno. Progesteron možemo dobiti na sasvim prirodan način.

Fitoestrogeni, nesteroidna jedinjenja prisutna u biljkama, po strukturi su slična polnim hormonima. Izoflavoni, stilbeni, kumestani, flavonoidi i lignani su fenolne komponente koje se klasifikuju kao fitoestrogeni a koji dokazano mogu ublažiti simptome menopauze. Iako u sebi nose naziv hormona estrogena, poreklo starogrčke reči estrus označava libido, i fitoestrogenske biljke imaju sposobnost da se „nadmeću“ kako s estradiolom tako i sa progesteronom. Fitoestrogeni su u malim dozama široko zastupljeni u namirnicama koje svakodnevno konzumiramo, a neke biljke su izrazito fitoestrogene i samim tim predstavljaju dragocenu terapiju za žene u prelaznom periodu.

Osim što ublažava vazomotorne simptome, progesteron u perimenopauzi pomaže da se umire receptori GABA i stabilizuje HPA osovina, ali i podstiče neurogenezu u hipokampusu, neuronskoj strukturi u mozgu koja je zadužena za dobro pamćenje i razmišljanje. Na taj način veoma povoljno deluje na simptome poput nervoze, depresije, razdražljivosti, promena raspoloženja, strahova, ali i mentalne magle – poteškoća u razmišljanju i pamćenju.

Stručnjaci Herba Sveta su, proučavajući fitoestrogenske biljke, izdvojili one koje mogu biti od najveće pomoći ženama u perimenopauzi. Viteks, poznat i kao konopljika (ne treba mešati s konopljom koja je potpuno druga vrsta biljke), biljka je poznata u našem narodu sa jakim fitoestrogenskim dejstvom. Ona olakšava simptome menopauze, a posebno sprečava oksidativni stres, poboljšava kognitivne funkcije povoljno utiče na rad hipokampusa. Divlji jam je upravo biljka koja sadrži oblik fitoestrogena koji najviše liči na progesteron i sve češće se koristi umesto hormonske supstitucione terapije. Dodatne prednosti divljeg jama ogledaju se u činjenici da ima protivupalno dejstvo, deluje preventivno kod osteoporoze i karcinoma dojke.

Hmelj je čuvena biljka u našem narodu koja se koristi u pripremi piva, ali ono što se manje zna je da ova biljka sadrži najsnažniji fitoestrogen, 8-prenilnaringenin pa veoma povoljno deluje na san, smiruje valunge i preznojavanje u perimenopauzi i sprečava vaginalnu suvoću. Još jedna sjajna biljka, cimicifuga, predstavlja alternativu klasičnoj hormonskoj supstitucionoj terapiji. Cimicifuga direktno postiče lučenje GABA, neurotransmitera koji je neophodan za vedro raspoloženje, kao i dopamina i serotonina, hormona sreće.

Iako nije primarno fitoestrogenska biljka, anđelika je od velike koristi ženama u perimenopauzi i menopauzi jer zahvaljujući kumarinima ima blago sedativno i antidepresivno dejstvo, štiti kognitivne funkcije, i ima niz zaštnih svojstava na kompletan organizam. Anđelika olakšava vazomotorne simptome, obnavlja sluznicu intimne regije i povoljno deluje na metabolizam. Ženšen je čuvena biljka-adaptogen koja nam pomaže da se izborimo s negativnim posledicama stresa, ali i dokazano štiti moždane funkcije pa predstavlja odličnu preventivu kod demencije. Ženšen je, između ostalog, i snažan fitoestrogen zahvaljujući svojim ginsenosidima koji imaju i snažna antitumorna dejstva. Ova biljka je čuvar našeg organizma i sjajan ulog u zdravu i aktivnu starost.

Sve ove biljke deo su savremenog preparata Femisan Gold. Pomoću samo jedne kapsule na dan, Femisan Gold sažima svu snagu fitoestrogena i, između ostalog, balansira progesteron u perimenopauzi, sprečavajući niz neprijatnih simptoma. Uz Femisan Gold naš organizam se lakše „kalibriše“ i prilagođava novom periodu u kom imamo još mnogo toga da doprinesemo i uživamo, vođeni brojnim iskustvima i stečenom mudrošću.

 

femisan