Otkrio ga je 1850. godine Johan Jozef Šerer, nemački lekar i hemičar, koji mu je dao ime na osnovu kombinacije njegovih karakteristika: in – tkivo, –ose – ugljeni hidrat, –ite – ester, –ol – alkohol. Ranije se inozitol (inositol) svrstavao u vitamine, i čak dobio ime vitamin B8, iz razloga što je smatran esencijalnim nutrijentom, odnosno hranljivom materijom koja se mora uneti putem hrane. Kasnije, kada je primećeno da organizam sam proizvodi inozitol u jetri i bubrezima iz glukoze, „titula“ vitamina mu je oduzeta, ali ne i priznanje o velikoj ulozi koju igra u organizmu: ulozi sekundarnog glasnika u prenosu signala od receptora na površinama ćelija do određenih molekula unutar nje, i to pre svega kod hormona, kao i kod faktora rasta i neurotransmitera. Inozitol je, dakle, vrsta šećera koju naše telo stvara iz ugljenih hidrata, ali su istraživanja dokazala da njegov dodatni unos putem suplemenata ima brojne koristi.

U normalnim okolnostima, svaki bubreg dnevno proizvede oko 2 grama inozitola, dok se hranom unese od pola do jednog grama. U manjoj količini sintetišu ga i mozak i jetra. Inozitol je prisutan u hrani, naročito u voću i mahunarkama, žitaricama, semenkama i orašastim plodovima. U biljkama postoji u obliku heksafosfata i fitinske kiseline (inozitol-6-fosfata), odnosno njenih soli – fitata. Iako je ranije etiketirana kao antinutrijent, odnosno element koji sprečava apsorpciju minerala u organizmu, fitinska kiselina ima niz blagotvornih dejstava na organizam, od antiokisdantnog, preko protivupalnog, antidijabetskog, kardioprotektivnog i antikancerogenog, a pritom nema značajnog uticaja na status minerala kod ljudi.

Iako su eksperimenti na životinjama dokazali da manjak inozitola ima negativne efekte na organizam, do sada nisu utvrđene i definisane dnevne potrebe ovog ugljenog hidrata kod ljudi. Da bi se pravilno apsorbovao, dobro je uzimati ga s vitaminima B grupe i vitaminom C. Nije dobro uzimati ga uz slatkiše, kafu ili alkohol jer se neće apsorbovati. Kafa značajno povećava potrebu za dodatnim unosom inozitola, a ta potreba se povećava i s upotrebom antibiotika, prostih ugljenih hidrata, a naročito kod insulinske rezistencije i oba tipa dijabetesa.

Postoji devet izomera inozitola, od kojih su dva – mio-inozitol i d-hiro-inozitol, pod lupom nauke jer nam mogu značajno unaprediti zdravlje i sprečiti oboljenja koja u modernom dobu poprimaju oblike epidemije.

Hemijske formule svih 9 izomera inozitola

INOZITOL I INSULIN

Inozitol učestvuje u nizu ćelijskih procesa, a jedna od njegovih izuzetno važnih uloga je u regulisanju insulina. Inozitol ima mimetička svojstva, tj. ponaša se slično kao insulin. Kada se uzima u obliku suplementa, on doprinosi smanjenju nivoa glukoze tako što poboljšava osetljivost na insulin. Ovaj hormon koji luči pankreas učestvuje u snižavanju nivoa glukoze, a kada naš organizam ne uspeva da efikasno reaguje na insulin, odnosno ne proizvodi ga u dovoljnim količinama, nastaje poremećaj koji se zove insulinska rezistencija, a koji je direktni uzrok nastanka dijabetesa tipa 2. Oralna suplementacija mio-inozitolom dokazano inhibira apsorpciju glukoze u duodenumu i smanjuje skok glukoze, ali i odlaže gastrično pražnjenje i ubrzani crevni tranzit.

Posebno je korisna vrsta inozitola poznata kao d-hiro-inozitol, i to u kombinaciji s folnom kiselinom kod osoba koje pate kako od dijabetesa tipa 1, tako i tipa 2. Istraživanja su dokazala da oralna suplementacija d-hiro-inositolom i folnom kiselinom poboljšava metaboličku kontrolu kod gojaznih pacijenata sa dijabetesom tipa 1.

Suplementacija d-hiro-inozitolom i mio-inozitolom dokazano pozitivno deluje na glikemijske parametre kod dijabetesa tipa 2, a kod trudnica sa glukoznom intolerancijom sprečava nastanak gestacionog dijabetesa, kao i makrozomiju (preterani rast) fetusa. Šta više, danas se sve više koristi u terapiji dijabetesa tipa 2 umesto metformina jer pokazuje slična dejstva a nema negativnih dejstava.

DEJSTVO NA POLNE I TIROIDNE HORMONE

Kako je inozitol taj koji učestvuje u dobrom „štimovanju“ receptora i njihove osetljivosti, kao i ćelijske komunikacije, tako njegova uloga posebno dolazi do izražaja kod rada hormona, kako polnih tako i endokrinih. Njihovim složenim radom diriguje hipotalamo-hipofizno-tiroidna osa koja ujedno reguliše i niz drugih funkcija, od varenja, rada bubrega, preko regulisanja krvnog pritiska do psihe. Zato hormonski poremećaj sa sobom nosi i niz najrazličitijih simptoma koje u prvom trenutku nismo u stanju da povežemo.

Jedan od čestih poremećaja kod žena modernog doba je sindrom policističnih jajnika – PCOS. Karakteriše ga stvaranje velikog broja malih cista na jajnicima i hormonski disbalans, odnosno povećani nivo androgenih hormona. Mikrociste remete rad jajnika i normalno lučenje hormona, što se manifestuje veoma oskudnim menstruacijama ili njihovim izostankom, kao i anovulatornim ciklusima. Kod zdrave žene jedan menstrualni ciklus traje približno 28 dana, i oko 14. dana ciklusa dolazi do ovulacije – otpuštanja jajašceta iz jajnika. Kod žena sa PCOS ciklus se produžuje, pa može trajati i po nekoliko meseci, a u najvećem broju slučajeva dolazi do izostanka ovulacije. Bez ovulacije nema plodnosti, pa žene sa PCOS imaju velikih poteškoća da zatrudne.

Srećom, inozitol može biti od velike pomoći u ovom slučaju. Pre svega, on doprinosi smanjenju nivoa testosterona: jedna studija je dokumentovala smanjenje ukupnog testosterona sa 99.5 na 34.8 i slobodnog testosterona sa 0,85 na 0,24 nakon redovne suplementacije. Takođe, utvrđeno je da je viši nivo inozitola u jajnicima doveo i do poboljšanja nivoa FSH.

Studijski je dokazano da suplemenatacija inozitolom kod žena sa PCOS povećava šanse da dođe do ovulacije za 62% do 70%. Inozitol je zato predstavlja odličan vid pripreme za trudnoću i IVF. Kombinacija mio-inozitola i d-hiro-inozitola pomaže u uspostavljanju normalne ovulacije i kod žena koje ne pate od PCOS za čak 70%

Osim anovulatornih ciklusa, sindrom policističnih jajnika kod velikog broja žena koje pate od njega izaziva i insulinsku rezistenciju, gojaznost i kardiovaskularne probleme. Suplementacija inozitolom donosi veliko poboljšanje i na svim ovim poljima.

Još jedna činjenica je zapala za oko istraživača: primećeno je da istovremena suplementacija inozitolom i folnom kiselinom, odnosno metilfolatom, ne samo da doprinosi boljoj plodnosti i sprečavanju gestacionog dijabetesa, već pokazuje veću efikasnost u sprečavanju defekta neuralne cevi kod ploda. Poznato je da je folna kiselina neophodna za normalan razvoj neuralne cevi na početku trudnoće, iz koje se kasnije kod fetusa formiraju kičmena moždina i mozak. Nedovoljna količina folata može dovesti do ozbiljnih poremećaja, uključujući i spina bifidu. Ali jedno britansko istraživanje došlo je do saznanja da kod žena, kod kojih postoji povećani rizik da kod fetusa dođe do pojave defekta neuralne cevi, uzimanje folata u kombinaciji s inozitolom ima mnogo više efekta od same suplementacije folatom. Tim stručnjaka je do ovog zaključka došao posmatrajući 99 žena raznih starosnih grupa koje su već imale jednu prethodnu trudnoću s defektom neuralne cevi. Dok je kod žena koje su uzimale samo folnu kiselinu kasnije došlo do nekoliko slučajeva ponovne pojave defekta neuralne cevi, kod onih koje su uzimale kombinaciju folata i inozitola nije bilo ni jednog takvog slučaja.

Slikoviti prikaz policističnih jajnika

Osim polnih hormona inozitol ima važnu ulogu u funkcionisanju štitaste žlezde i kod autoimunih oboljenja. Između ostalog, inozitol je i sekundarni glasnik tireostimulišućeg hormona – TSH. Disbalans metabolizma inozitola negativno utiče na biosintezu tiroidnih hormona, njihovo skladištenje i lučenje. Kombinacija mio-inozitola i selena povoljno utiče na balansiranje TSH kod pacijenata sa hipotireozom. Koristi se i kao terapija kod čvorića na štitastoj žlezdi. Osim što direktno povoljno utiče na rad hormona, mio-inozitol doprinosi i smanjenju anksioznosti, kao i insulinskoj osetljivosti koje često prate poremećaje rada štitaste žlezde.

INOZITOL ZA JETRU I KRVNE SUDOVE

Inozitol uz holin učestvuje u metabolizmu jetre, pa je važan faktor preventive sindroma masne jetre i bubrega. Masna jetra ili steatoza posledica je gojaznosti i alkoholizma, ali prati i dijabetes i česte epizode izgladnjivanja. Manifestuje se uvećanjem jetre, bolom ispod desnog rebarnog luka i poremećajem varenja. Osobe s masnom jetrom su pod povišenim rizikom i od kardiovaskularnih poremećaja, naročito od oštećenja tkiva u srčanim zaliscima i miokardu – mišićnom tkivu srca. Takođe, postoji i povećani rizik od nastanka hronične bolesti bubrega i smanjenja brzine glomerulske fitracije.

Dok se prenizak nivo inozitola povezuje s pojavom masne jetre, suplementacija njime dokazano smanjuje akumulaciju hepatičkih triglicerida i holesterola. Inozitol snižava nivo triglicerida, estara holesterola i slobodnih masnih kiselina, dovodi i do snižavanja ukupnog LDL i povećanja HDL holesterola.

Suplementacija inozitolom dokazano doprinosi i stabilizaciji krvnog pritiska. Mio-inozitol i d-hiro-inozitol pomažu kod srčane disfunkcije, ujednačavaju srčani ritam, sprečavaju aritmiju, i uopšte imaju kardioprotektivno dejstvo. Mio-inozitol je od posebne koristi ženama u menopauzi koje su u ovom periodu posebno podložne kardiovaskularnim poremećajima. Dokazano je da se suplementacijom poboljšava većina biomarkera koji su povezani s metaboličkim sindromom.

INOZITOL ZA DOBRO RASPOLOŽENJE

Inozitol pomaže da se tokom stresnih situacija sačuvaju ćelije nerava i sprečava nastanak depresije. Koristi se i u lečenju anksioznosti i opsesivno-kompulsivnog poremećaja, dok u većim dozama pomaže i kod napada panike. Takođe štiti kognitivne funkcije i sprečava gubitak pamćenja pa se koristi i za preventivu i terapiju Alchajmerovog oboljenja.

Nivo inozitola u mozgu je 10 do 15 puta veći nego u krvotoku. Inozitol u mozgu povećava osetljivost receptora serotonina i pospešuje proizvodnju GABA – gama-aminobuterne kiseline, koja igra važnu ulogu u inhibiciji neurotransmitera centralnog nervnog sistema, a stimuliše i rad hipofize. Nedovoljan nivo GABA povezuje se sa depresijom, anksioznošću, nesanicom, PMS-om, predmenstrualnim disforičnim sindromom i epilepsijom.

Pored svih ovih pozitivnih karakteristika inozitola, on pomaže i u održavanju zdrave telesne mase, sprečava opadanje kose – alopeciju, dok njegovo antiinflamatorno i antioksidantno dejstvo jača imunitet i pomaže organizmu da se lakše izbori i sa kancerogenim ćelijama.

KAKO GA UZIMATI?

Inozitol se apsorbuje u malom crevu, a kod osoba s nedostatkom inozitola, registrovana je maksimalna koncentracija u plazmi 4 sata nakon oralne primene. Za puni efekat treba ga koristiti najmanje 2-4 nedelje. Inozitol se može uzimati u bilo koje doba dana, čak i uveče jer ne remeti san, ali postoje naznake da se najbolje apsorbuje ako se uzima ujutru na gladan stomak. Ne treba ga piti s kafom jer kofein smanjuje njegovo dejstvo. Za sada nije primećena negativna interakcija između inozitola i drugih vitamina. Zapravo, osim kombinacije s folatom, primećeno je da se inozitol veoma dobro „slaže“ s magnezijumom i da ta kombinacija ima dodatni relaksirajući efekat na nervni sistem. Kako inozitol snižava nivo šećera u krvi, dijabetičari ne bi trebalo na svoju ruku da ga uzimaju zajedno s lekovima za dijabetes, već da se konsultuju s lekarom.

Kompanija Herba Svet dizajnirala je poseban dodatak ishrani Femisan Inositol sa mio-inozitolom, d-hiro-inozitolom i folnom kiselinom u najiskoristljivijem obliku metilfolata, Magnafolate® PRO, pre svega namenjen ženama koje pate od policističnih jajnika, neplodnosti, insulinske rezistencije i metaboličkog sindroma. Dve kapsule na dan doprinose poboljšanju funkcija jajnika, smanjenju nivoa androgenih hormona i opštoj normalizaciji lučenja hormona, boljoj toleranciji glukoze i normalizaciji insulina, kardiovaskularnom zdravlju i boljem raspoloženju. Femisan Inositol je odlična priprema za trudnoću i poboljšava stepen uspešnosti kod veštačke inseminacije. Može se kombinovati i sa Femisanom A, preparatom na bazi lekovitog bilja koji doprinosi ženskom reproduktivnom zdravlju.

Femisan Inositol i Femisan A za dobro reproduktivno zdravlje