U poslednje vreme svet kao da konačno počinje da razume introverte. Dugo se mislilo da su to nedruštveni, namrgođeni, sebični, samodovoljni mizantropi. Verovatno je činjenica da su danas neki vrhunski biznismeni, glumci i vrlo uticajne osobe introverti počela da menja pogled na ovu grupu ljudi. Sada je jasno da su introverti nepravedno optuživani, pre svega zato što je ovaj pojam bio nejasan ili je pogrešno tumačen.

KO JE „KRSTIO“ INTROVERTE?

Pojmove ’introvertnosti’ i ’ekstravertnosti’ skovao je čuveni psiholog Jung početkom prošlog veka. I u samom startu ih je lepo objasnio: razlika između ova dva tipa ličnosti je u tome kako reaguju na socijalne interakcije: introverte duži boravak u većoj grupi ljudi može potpuno iznuriti, dok će ekstroverti u istoj situaciji ’napuniti baterije’. Naravno, pošto se na žurkama i masovnim okupljanjima ekstroverti osećaju kao kod kuće, logično je da će biti popularni i zaduženi za stvaranje atmosfere, dok će introverti, na prvi pogled možda povučeni, malo proćaskati iz čiste kurtoazije i ubrzo težiti da se povuku na mesto gde je manja gužva i buka. Otud i etiketa da su stidljivi, nesigurni i nedruštveni.

Introverti su često diskriminisani i neshvaćeni u društvu

Introverti uglavnom ne vole da ćaskaju o nevažnim stvarima, ali će se rado uključiti u razgovor kada se pokrenu teme koje su im zanimljive. Pošto nemaju potrebu da se ističu, ako se nalaze u grupi gde ima ljudi koji vole da upadaju u reč i dominiraju, obično će se povući i neće se ni truditi da sagovornika opovrgnu. Ako se takav razgovor oduži, osetiće potrebu da se i fizički udalje. Introverti često deluju stidljivo, nesigurno ili čak i nepristojno baš iz tog razloga. Ali ako im priđete ’1 na 1’, shvatićete da itekako imaju šta da kažu i da su često osobe od integriteta. Svoje stavove više vole da dokažu delima nego rečima. I ne samo to – studije su dokazale da introverti bolje razumeju svoje sagovornike od ekstroverta, odnosno da imaju bolje socio-psihološke veštine.

Introverti su često filantropi i tiho rade u korist društva. Veoma su odani prijatelji i kada neko zasluži njihovo poverenje uzvraćaju ga višestruko. Takođe, obično su visoko moralni jer razmišljaju svojom glavom i ne prate slepo popularne trendove. Pošto više vole udobnost svoje dnevne sobe od masovno posećivanih mesta za zabavu, često su i načitani i dobro informisani, pravi ’štreberi’, sa kojima se mogu voditi zanimljivi razgovori o najrazličitijim temama.

INTROVERTI I EKSTROVERTI – RAZLIKE

Introvertni ljudi su često sami ali retko usamljeni. Zapravo, usamljeni će u samoći često biti baš ekstroverti, jer su njima ljudi neophodni kako bi prevazišli svoje probleme, neophodan im je dopamin iz spoljnih stimulansa da bi imali dovoljno energije. Kada ekstrovert ima problem ili je bolestan, obavezno će tražiti društvo. Introvert, baš suprotno, težiće da se povuče. Ekstrovert će satima ’sedeti’ na telefonu i ćaskati s prijateljima i rodbinom, introvert će skočiti do plafona samo na zvuk zvonjave telefona. Ekstrovert će pozvati prijatelje, introvert će poslati poruku. Ekstrovert će napraviti žurku za 20 ljudi, introvert će napraviti sedeljku za 5 najbližih prijatelja. Ekstrovert će stalno prepričavati iste viceve istoj ’publici’, introvert pamti o čemu je pričao i ne ponavlja se. Ekstrovert će radije izabrati žurku a introvert šetnju u prirodi ili popodne u spa centru. Ekstrovert će se obradovati susretu s poznanikom na ulici, ma ko to bio, jer je to prilika da mu ispriča sve šta mu se danas dogodilo, introvert će ga ćesto zaobići u širokom luku, ne zato što ne voli tu osobu, nego zato što mu nije do priče. Ekstroverti su često neodlučni i imaju potrebu da se konsultuju pre donošenja odluka, dok introverti više vole da sami odlučuju. Introverti su maštovitiji i kreativniji, dok su ekstroverti više skloni avanturama.

Slikovit prikaz kako ekstroverti pune baterije dok ih introverti prazne u socijalnim interakcijama

AMBIVERTI

Naravno, u praksi nije sve crno-belo. Svako od nas je u nekom procentu i introvert i ekstrovert. A nedavno je skovan i novi pojam – ambivert. To su osobe koje su negde na sredini, imaju osobine oba tipa, društveno su fleksibilni i mogu se prilagoditi, umeju da komuniciraju i umereni su u ponašanju. Ambivertom može postati i introvert koji poradi na svojim društvenim veštinama. Ali ono što je veoma bitno je da poznajemo sebe i svoje granice, jer ma koliko se trudili, introverti ne mogu negirati iscrpljenost nakon prevelikih socijalnih interakcija. Oni jednostavno moraju da nauče kada treba da se povuku i ’uključe punjač za baterije’ u miru svog doma ili u prirodi.

Da je introvertima neophodno da prate svoja pravila, dokazala je i nauka. Jedna studija iz 2012. godine utvrdila je da introverti imaju veću i gušću sivu materiju u nekim delovima prefrontalnog korteksa. To je vrlo složen deo mozga koji je zadužen za apstraktno razmišljanje i donošenje odluka. Kod ekstroverta, s druge strane, utvrđeno je da je siva materija u ovom delu tanja, što objašnjava njihovu tendeciju da više žive u trenutku a manje maštaju. Ekstroverti poistovećuju osećaj nagrade i ličnog ispunjenja sa neposrednom okolinom, dok ih introverti poistovećuju sa svojim mislima i stavovima. Istraživanja su takođe dokazala da premotorni korteks introvertnih osoba reaguje na stimulanse brže nego kod ekstroverta. Kako je premotorni korteks zadužen za kontrolisanje pokreta i motoriku, ovo otkriće nam daje uvid u razlike u ponašanju, pa i karakteru između ova dva tipa ličnosti.

Ali kakve god naše razlike bile, ono što je bitno jeste da shvatimo da su ljudi takvi kakvi su, i da ih kao takve moramo i prihvatiti. Svet bi bio mnogo siromašniji bez živahnih i pričljivih ekstroverta i tihih, odmerenih ’štrebera’ od introverta. Bitno je da jedni drugima ne lepimo etikete, već da vidimo ono najbolje i poštujemo tuđe potrebe i granice. A osim što treba da upoznamo druge ljude i ostavimo ih na miru, potrebno je da upoznamo i sebe. Introvert koji ne razume sebe biće nesrećan i misliće da nešto s njim nije u redu. Naročito ako živi među ekstrovertima od malih nogu. Ako imate dete koje je tiho i povučeno, priđite mu s respektom: možda baš u njemu čuči neki budući Nikola Tesla ili Bil Gejts.

Bez obzira na naš karakter, za naše mentalno zdravlje brine Optima Forma. To je preparat na bazi tri lekovite biljke – valerijane, hmelja i matičnjaka, koji nam pomaže da se opustimo, manje bezrazložno brinemo i strahujemo, a da pritom zadržimo koncentraciju. Optima Forma će nas uveče lako uvesti u san i pomoći da se kvalitetno odmorimo tokom noći.

Optima Forma protiv nervoze