Po povratku kući, prva stvar koju većina žena uradi je skidanje brushaltera. Taj trenutak velikog olakšanja i slobode teško da može da razume neko ko ne mora da nosi grudnjak. Ali (ne)komfor ovog današnjeg komada donjeg veša ne može ni da se poredi s onim ekstremnim, čak veoma štetnim skalamerijama koje su žene morale da nose tokom istorije. Verovatno najstrašniji deo odeće, koji je simbolizovao i status žene u društvu, bio je korset koji se nosio od 14, pa sve do kraja 19. veka. Svako doba nosilo je svoje restrikcije i modne zahteve, ali bilo da je bilo poželjno da se grudi gurnu naviše i javno prikazuju ili da se potpuno sputaju i sakriju, korseti bi se tako jako natezali da su deformisali rebra i pomerali unutrašnje organe.
KAKO JE NASTAO GRUDNJAK?
Tokom 19. veka korset se postepeno podelio u steznik koji steže struk i gornji deo koji se oslanja na ramena i ograničava grudi. Početkom 20. veka grudnjak već poprima oblike današnjih, ali masovna proizvodnja počinje tek tridesetih godina. S odbacivanjem korseta, žene traže više slobode u svakom pogledu, pa bi se moglo reći da je ovim činom počeo pokret za ženska prava. Godine 1874. Elizabet Stjuart Felps, američka spisateljica i borac za ženska prava, apeluje na žene da spale korsete, a istovremeno raste i žensko interesovanje za sportove, posebno biciklizam, koji je iziskivao i posebnu garderobu, pa se pored eliminacije korseta pojavljuju i posebne široke pantalone stegnute oko članaka inspirisane turskim šalvarama, nazvane blumers (bloomers) po još jednoj aktivistkinji, Ameliji Blumer. Blumerke su donele revoluciju u ženskoj garderobi, ali su bile prilično skandalozne i privlačile pažnju i kritiku puritanskog društva.
Ali žene nisu mogle da se u potpunosti odreknu grudnjaka, iz praktičnih razloga. Različito smo ’obdarene’, a i s godinama, porođajima, dojenjem, varijacijama u kilaži, grudi nam prolaze kroz transformacije. Osim toga, tu je i estetski faktor koji je ženama vrlo bitan – jedan dobar grudnjak može u potpunosti da promeni garderobu, bilo svakodnevnu ili svečanu. Godine 1922. njujorška krojačica Ajda Rozental unela je revoluciju u proizvodnju ženskog donjeg veša prepoznavši potrebu svojih klijentkinja za ’personalizovanim’ grudnjakom. Ova ruska imigrantkinja koja je jedva govorila engleski je sa samo 4500 dolara, sa svojim mužem Vilijamom Rozentalom i vlasnicom butika za koju je radila, Inid Biset, pokrenula biznis koji im je doneo milione, upravo zato što je Ajda shvatila koliko je bitan kvalitetan donji veš.
![Ajda Rozental sa svojim modelom](https://herbasvet.com/wp-content/uploads/2021/11/ajda-rozental.jpg)
Nakon što joj je nekoliko klijentkinja tražilo da im prepravi postave na haljinama jer su se ugojile, Ajda je shvatila da je bolje odvojiti postavu i pretvoriti je u zaseban komad garderobe, i tako je počela da šije kombinezone. Odmah zatim, s Inid je dizajnirala liniju grudnjaka koji su isticali ženske obline. Ubrzo su njihovi brushalteri, brendirani kao ’Mejdenform’ (Maidenform) postali vrlo traženi u umetničkim krugovima i dospeli sve do Holivuda gde su naglašavali raskošna poprsja glumica, uključujući i Elizabet Tejlor.
PERSONALIZOVANO PRSLUČE
I tako, zahvaljujući Ajdi, i danas žene mogu da izaberu grudnjak koji odgovara samo njihovim merama i potrebama. Ali iako imamo toliku mogućnost izbora, statistike kažu da danas čak 80% žena nosi pogrešnu veličinu brushaltera. To se lako prepoznaje: korpe su zgužvane ili grudi i potpazušni deo ’kipe’ preko grudnjaka, naramenice spadaju ili su duboko urezane u ramena, kako podignemo ruke tako i grudnjak odskoči… Za idealan grudnjak potrebno je izmerimo obim grudnog koša ispod grudi i preko grudi i u skladu s merama izaberemo odgovarajuću veličinu korpe kao i kroj. Grudnjak treba da bude udoban, da se ne useca u kožu, a fišbajn, ako ga ima, nikako ne sme da pritiska mlečne žlezde.
Pored dobrog grudnjaka, potrebno je i da neko vreme tokom dana provodimo bez njega, naročito noću. Tada omogućavamo da krv slobodno cirkuliše, da koža diše, dok pektoralni (grudni) mišići više rade i zatežu se jer moraju da prkose zemljinoj teži i samim tim grudi se bolje oblikuju. Spavanje bez grudnjaka omogućava bolji san.
Baš kao što je tokom istorije svaka epoha bila obeležena posebnim vrstama veša i steznika za grudi, tako su i žene znale šta im je činiti da bi poboljšale izgled svog poprsja, pa bi pomoć često tražile u prirodi, to jest kuhinji. Dve biljke su od davnina poznate kao prijatelji ženskog dekoltea: piskavica (grčko seme) i hmelj. Fitoestrogen (biljni estrogen) iz piskavice, između ostalog utiče na uvećanje grudi, dok hmelj ovo dejstvo pojačava i prokrvljuje, pa tako i proširuje mlečne žlezde. Ali sama bujnost nije dovoljna, potrebno je negovati i kožu dekoltea i zaštititi je od bora i strija. Tu na scenu stupaju kvalitetna ulja: čileanske ruže i avokada.
Danas je lako iskoristiti najbolje od svih ovih prirodnih sastojaka, jer se svi zajedno mogu naći u Devi gelu za grudi. Ova biljna formula povećava volumen i tonus grudi, neguje kožu dekoltea i daje joj baršunast izgled, a redovnom upotrebom grudi mogu porasti za 1 veličinu grudnjaka.
Uz kvalitetan grudnjak prave veličine i Devi gel za grudi možemo doći do savršenog dekoltea, bez osećaja sputanosti i neudobnosti. A kada dođemo kući nakon napornog dana, zna se šta nam je prvo činiti…