Poznato je da su žene retko kad zadovoljne onim što vide u ogledalu, uvek sebi nađu po neku manu i nešto bi da promene. Ono što je sigurno je da uglavnom misle da su deblje nego što zaista jesu. A muškarci? Upravo suprotno! Jedno istraživanje došlo je do zanimljivih rezultata kada je u pitanju percepcija sopstvenog tela kod muškaraca i žena. I šire… Da vidimo kako vidimo sebe:

Kako vidimo sebe: muškarci i žene

Naučno potvrđena činjenica je da muškarci veruju da su vitkiji, dok žene sebe vide krupnijima nego što zapravo jesu. Do nje su došli istraživači Instituta AKF u Danskoj, na uzorku od preko 1000 ispitanika, koji su zamoljeni da sebe svrstaju u jednu od sledećih kategorija: mršavi, normalni, malo gojazni, gojazni, ozbiljno gojazni.

Muškarci su većinom sebe stavljali u kategoriju ’normalne’ težine, iako su na osnovu indeksa telesne mase zapravo bili gojazni. Ali interesantno je da su ozbiljno gojazni muškarci i žene masovno potcenjivali svoj višak kilograma. S druge strane, žene koje su na osnovu indeksa telesne mase bile sasvim normalne težine ili čak i mršave, svrstavale su sebe u kategoriju gojaznih.

slika u ogledalu

Sociološkinja Tornhoj Kristensen koja je sprovela studiju zaključila je da su žene dosta strože prema sebi, dok muškarci uglavnom veruju da izgledaju dobro. Ali to nije sve: kada su istraživači tražili od ispitanika da ocene težinu svojih partnera, dobili su iznenađujuće rezultate. Dok su žene uglavnom potcenjivale višak kilograma svojih partnera, muškarci su pokazali jasnu tendenciju da ’precene’ težinu svojih partnerki, čak i kada su one bile mršave ili normalne težine. Muškarci su već žene sa indeksom telesne mase od 22,59 procenjivali kao gojazne, iako je to i više nego odličan rezultat, zapravo tek se onaj od 25 naviše smatra gojaznošću.

Da li se nerealna percepcija o sopstvenom telu prenosi sa žene na njenog partnera ili je nešto drugo u pitanju? Jer, kako je istakla Kristensen, kada muškarci vide žene kao gojazne čak i pre nego što one to postanu, onda je to u suprotnosti sa opšte prihvaćenom idejom da muškarci vole ženske obline. Bez sumnje, ovo otkriće se može pripisati jasnom uticaju medija na predstavu o idealnoj ženskoj figuri.

slika u ogledalu

Ali ove zablude ne važe samo za odrasle osobe, već i na to kako odrasli percepiraju decu. U paralelnoj studiji koju je vodila Kristensen o tome kako roditelji vide tela sopstvene dece, rezultat je sličan: roditelji kćerke vide kao gojazne, dok sinove vide kao mršave, iako deca imaju sasvim normalan indeks telesne mase. Kao da za devojčice važe stroži standardi. S druge strane, situacija je obrnuta s očigledno gojaznom decom – roditelji jednostavno ne vide njihov višak kilograma.

’Za muškarce se smatra da treba da budu mišićavi i snažni zaštitnici, pa je u redu da budu krupni – bez obzira da li se radi o salu ili mišićima’, objašnjava Kristensen. ’Istovremeno, vitkost se povezuje sa ženstvenošću’. Ali potcenjivanje sopstvene gojaznosti, ili one kod partnera ili dece predstavlja ozbiljan zdravstveni problem. Ako ne shvatamo da smo gojazni, a to zaista jesmo, onda su male šanse da ćemo se potruditi da dostignemo normalnu telesnu masu.

S druge strane, pogrešna slika o idealnom ženskom telu predstavlja posebnu vrstu problema jer žene većinom brinu zbog svoje težine iako je ona sasvim prihvatljiva, ali se ne uklapa u nametnute idealne standarde. To posebno važi za devojčice i devojke koje se izgladnjuju da bi ličile na manekenke iz časopisa. Kristensen zato apeluje na roditelje i zdravstvo da se potrude da naprave razliku između onoga što je zdravo i normalno, i onoga što nameću mediji. Zdravlje mora biti na prvom mestu, kako fizičko, tako i mentalno.

Na nama je da pozitivno utičemo na mentalne percepcije kako svoje tako i osoba iz okoline, naročito u porodici, a ako nam je potrebna mala pomoć da dođemo do zdrave kilaže, tu je Equigal. Dobro varenje, bez nadutosti i zatvora, normalan apetit i drenaža preduslovi su za vitkost.

Equigal za željenu težinu