Sedite u restoranu s prijateljima i jedan od njih uporno omalovažava konobara. Svi ćute, a vas obuzme neverovatan stid, i konobaru upućujete pogled prepun izvinjenja. U butiku ste s prijateljicom, ona vadi uredno složene majice sa police i potom ih nemarno baca na gomilu, a vi hoćete da propadnete u zemlju. Na važnom poslovnom sastanku s uglednim saradnicima koleginica se neprikladno ponaša i još neprikladnije je odevena, spuštate pogled i najradije biste propali u zemlju… Znate da nije vaša krivica, ali ipak ne možete da potisnete osećaj stida koji uporno raste, sve zbog tuđeg neprimerenog ponašanja. Ova pojava ima svoje ime: španski stid.

ŠTA JE ŠPANSKI STID?

U originalu izraz španski stidverguenza ajena – bukvalno znači „stid u ime nekog drugog“ i označava osećaj duboke posramljenosti zbog tuđih postupaka. Nemci, majstori složenica, ovaj osećaj su spakovali u jednu reč: Fremdschämen. Kao što neko već zna iz sopstvenog iskustva, psiholozi kažu da se možemo stideti ne samo postupaka nama bliskih osoba, već i potpunih neznanaca. Jedan od razloga može ležati u našoj izraženoj osećajnosti: u datom trenutku mi projektujemo situaciju na sebe, dok osećaj empatije aktivira delove mozga koji su povezani sa osećajem bola. Zbog tuđe bruke, dakle, možemo osetiti pravu fizičku patnju i instinktivno zatvoriti oči da ne bismo videli šta se dešava.

stid

Drugi razlog koji nas navodi da patimo zbog tuđe sramote je različit pogled na svet. Neke osobe, za razliku od nas, jednostavno nisu svesne da krše društvene norme. Oni ni ne znaju da treba da se zbog nečega stide. I dok su oni blaženi, mi sve primećujemo i užasavamo se, jer smatramo da je naš pogled na svet validniji od njihovog. Sopstveni egocentrizam nam praktično ne dozvoljava da stvar posmatramo iz drugačijeg ugla.

Psiholozi kažu da je španski stid čest kod osoba koje su navikle da preuzimaju odgovornost za ponašanje drugih. Na primer, roditelji mogu smatrati da su sami krivi za neprikladno ponašanje svoje dece, čak i kada objektivno nisu u stanju da utiču na dečje postupke, ili i kad su deca već uveliko odrasla. Isto tako, deca koja su vrlo strogo vaspitavana mogu kasnije tokom života nositi prevelik teret odgovornosti ne samo za sopstvene već i tuđe postupke. Ako pritom pate od niskog samopouzdanja, lako će se identifikovati sa gubitnicima i preuzeti njihovu sramotu na sebe.

DRUŠTVO NAS UČI

Svi smo mi društvena bića i evolucija nas je naučila da oni koji se ne uklope nemaju velike šanse da prežive. Zato uvek podsvesno reagujemo na svaku situaciju koja odstupa od ustaljenih društvenih pravila. Kada učiteljica prekoreva pojedinca pred celim razredom, najverovatnije će sva deca oboriti pogled i osećati nelagodu, jer su svesni da se slična situacija lako može dogoditi i njima. Iako živimo u modernom društvu, strah da možemo biti izopšteni iz društvene zajednice jednako nam diše za vrat kao što je to činio našim precima pre više desetina hiljada godina.

sramota

I dok nam društvo nameće svoje norme, često ih namećemo i sami sebi. Sami postavljamo granice i ne dozvoljavamo sebi da delujemo smešno i neozbiljno. Samim tim, odbijamo da prihvatimo situacije koje prevazilaze naše opsege, odnosno koje nam ukazuju na sopstvene nedostatke. Ali i osoba zbog koje osećamo nelagodu pripada istoj društvenoj grupi kao i mi, i njegovo ponašanje je delom i naše ponašanje, pa samim tim i naša sramota.

Postoji i obrnuta situacija: kada tuđa nesreća ili poniženje kod nas izaziva osećaj zadovoljstva. Nemci opet imaju za to prikladnu složenicu: Schadenfreude. Psiholog Eliot Aronson kaže da se mi stalno upoređujemo s drugima, i tako gradimo samopouzdanje. Zato, kada prisustvujemo tuđoj sramoti, podsvesno smo srećni što je taj neko gubitnik, a ne mi. Ovim bi se moglo objasniti zašto su nekima urnebesni snimci koji kruže društvenim mrežama na kojima se ljudi slučajno sapliću, padaju, zakucavaju u staklo, razbijaju nos, lome ekstremitete i krvare, dok se drugi uzasavaju takvih situacija i saosećaju sa žrtvom. U tom smislu, španski stid se može smatrati veoma pozitivnom pojavom, i osobe koje ga osećaju su visoko društvene i empatične, instinktivno prave razliku između dobra i zla i teže društvenoj pravednosti i jednakosti.

Svako ko na svojim plećima nosi breme tuđe odgovornosti zna koliku cenu plaća za to, kao i da su mu česti nemili pratioci zebnja, nervoza, nesanica, mentalna i fizička iscrpljenost. I onom ko je uvek spreman da pomogne ponekad je potrebna pomoć. Zato je tu Optima Forma – prirodni preparat na bazi tri lekovite biljke koji noću pruža miran i lak san, a tokom dana smirenost, koncentraciju i snagu da se izborimo sa stresnim situacijama. A od španskog, neka vam ostanu flamenko, paelja i filmovi Almodovara. De nada!

Optima forma i stres